Naši planovi – naša realnost

22.03.2018.

U nedjelju 4. 3. 2018. godine u župnoj crkvi sv. Josipa Radnika u Galdovu održan je mjesečni susret Zajednice Bračnih susreta Sisak  .

Ovaj je susret bio nešto drugačiji, jer je, osim redovite duhovne obnove, Zajednica bila u prilici izabrati nove koordinatore, bračni par kojemu će naredne tri godine prepustiti vodstvo Zajednice Bračnih susreta Sisak.

Tema duhovne obnove bila je Naši planovi – naša realnost, a vodili su ju dosadašnji koordinatori Zajednice Sisak, bračni par Kristina i Boris Prpić i vlč. Nikola Majcen.

U uvodnom dijelu vlč. Nikola je progovorio o savršenstvu kojemu u svojim planovima stremi svaki od nas. Od rođenja nedovršeni i nesavršeni, razvijamo se, radimo na sebi želeći dostići savršenstvo. Na to nas poziva i sam Isus govoreći: „Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.” (Mt 5,43-48), jer od Boga smo stvoreni, iz Njegova srca smo iznikli. Naši roditelji samo su posrednici našega dolaska na svijet.

Naše pravo ishodište je Božje srce i svaki od nas je neponovljiv i jedinstven. Dolazimo čisti, no zbog posljedica istočnoga grijeha kao da se onečistimo. Postajemo nezadovoljni svojom realnošću koja nije onakva kakvu želimo jer smo grijehom ranjeni, zbog čega dolazi do neusklađenosti naših želja, mogućnosti, sebičnosti, neprijateljstva i razdora.

Sveti Pavao baš o tome progovara u poslanici Rimljanima 8, 22: „ ²²Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.“

Naša sreća i međusobna ljubav koja je na dobrobit braći ljudima Božja je želja za nas, ali iz Njegova poštovanja za nas izlazi sloboda koju nam daruje. Dok poštujemo volju Božju, postajemo Njegovi suradnici, a sve kušnje i teške situacije mogu nam postati blagoslov.

Kako bi bilo lijepo u svome pouzdanju ugledati se na sv. Josipa: „¹⁹ A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. ²⁰ Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. ²¹ Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.” Prihvatiti svoj život, prigrliti ga svom snagom sa svim križevima koji nam dolaze, čvrsto vjerujući da je Božja volja itekako prisutna u našem životu i da ga ona oblikuje, definira. Svakim okretanjem leđa volji Božjoj okrećemo leđa miru, spokoju, nadi, radosti, ljubavi i svim blagoslovima koji nam po ispunjenju Božje volje ulaze u naš život. Jesu li doista naši križevi posljedica Božje nebrige ili baš suprotno, posljedica naše nebrige za sebe, brata čovjeka, samoga Gospodina… Okreće li On nama leđa ili mi Njemu? Česte su naše misli, riječi: „Toliko sam molio, postio, hodočastio…, a On ništa.“

Je li trenutak da promislimo koliko smo doista bili blizu Bogu u svojim planovima i nerealnim željama?

Vlč. Nikola donosi nam i riječi proroka Izaije 55,8: “Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti,” riječ je Jahvina.

Upravo o svojim snovima, željama, mislima, nadama i htijenjima, u vrlo iskrenom izlaganju progovorili su Kristina i Boris Prpić.

Od snova s početka svoje ljubavi pa sve do danas smjenjivale su se želje s realnošću, a s tim je smjenama njihov odnos, uz kušnje, križeve, padove i zajedničko ustajanje postajao čvršći i stabilniji. Upravo je jedna od takvih odluka bila služenje zajednici u protekle tri godine. Ulogu koordinatora prihvatili su iz ljubavi i spremnosti darovati se Zajednici usprkos početnoj nesigurnosti koja ih je obuzimala pri pomisli na mogućnost da budu izabrani.

Po završetku duhovne obnove Zajednica je pristupila izboru, te su za nove koordinatore Zajednice Bračnih susreta Sisak izabrani bračni par Ljiljana i Robert Dolenec i vlč. Nikola Majcen.

Iskazujući zahvalnost na ukazanom povjerenju Ljiljana i Robert izrekli su svoje DA služenju Zajednici, te pri tom naglasili da ne osjećaju nikakav strah ili nesigurnost, jer znaju da iza njih stoje bračni parovi na čiju potporu i pomoć uvijek mogu računati.

Na kraju duhovne obnove bila je prigoda za još jedno neformalno druženje u doista radosnom ozračju zajedništva i ljubavi.