Blagoslov
04.01.2013.
Novogodišnje prvo čitanje o Aronovom blagoslovu i Marijino ‘prebiranje ‘ u srcu potaklo me da i sam počnem prebirati. I evo do čega sam došao.
Blagoslov? Samo znak križa ili kratka blagoslovna molitva? Ili je to svaka riječ, pogled, gesta, dodir, trenutak strpljivosti, … koji rađa i umnaža život?
Ovih dana obilazio sam obitelji da im donesem Božji mir i blagoslov. Iako je 1988. godina već u dalekoj prošlosti ali ono što sam tada doživio još uvijek živi i djeluje u meni. Kao da se jučer dogodilo.
U nekoj stambenoj zgradi jednog prijepodneva doživio sam, koliko se još sjećam, na kućnom pragu tri ‘hladna tuša’ zaredom. Ta hladnoća prisjela mi je u tolikoj mjeri da sam gotovo odustao od daljnjeg obilaženja. Prekinuo sam blagoslov i otišao na ručak. Poslije podne trebalo je nastaviti a u meni se sve buni. Znam da ne smijem dozvoliti prevlast osjećajima, ali … Razmišljam što ću. Na unutarnji poticaj odlučio sam otići u crkvu i potražiti pomoć od svog Poslodavca. Velim mu po kratkom postupku: „Isuse, znaš kako mi je! Po osjećaju najradije bih ostao kod kuće. Pomozi!“ Poslodavac je u svom odgovoru bio još kraći: „A što se bojiš kad te ja šaljem da ljudima doneseš mir?!“ Taj unutarnji glas, koji kao da me je probudio iz sna. Svega me prodrmao. Tek nakon tog trenutnog interventa postao sam punosvjestan prekrasne misije koja mi je povjerena. Kako je lijepo s tom novom sviješću obilaziti kuće!
Evo me pred prvim vratima! Na vratima piše Petar … Čim su se otvorila vrata glasno i radosno sam pozdravio i rekao gospođi koja mi je otvorila: „Vaš suprug mora biti jako dobar čovjek!“ Ona me začuđeno gleda i kao da u nedoumici pita: „Zašto?“ Smijem se i odgovaram: „Kako bi mogao biti loš čovjek kad nosi moje ime!“ Time je bio razbijen led i moj dotadašnji strah… do dana današnjega.
Pitam se: Što je blagoslov? Hladno izmoljena kratka molitva ili dah mira i radosti koju unosim u kuću nošen sviješću tko i zašto me šalje!? Kako blagotvorno djeluje na ljude radosni glasni i sigurni pozdrav: „Hvaljen Isus i Marija! Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj!“
Isus je rekao: „Vratit će vam se mjera nabijena, natresena u krilo vaše!“ I vraća mi se! Tko da se ne raduje dobrodošlici koju čitam u onom blagom i nenaplativom radosnom osmjehu na licu i u sjaju u očima koje bljesnu kao da su najsjajniji biserI! Gotovo bez iznimke! Obično me nakon završene molitve nude nečim materijalnim a onda se začude kad im reknem: „Ja sam već na pragu uzeo ono najdragocjenije što se ne može kupiti za nikakvo blago!“ U nevjerici me začuđeno gledaju jer ne znaju na što mislim. Uvijek su ugodno iznenađeni kad im reknem da je to njihova dobrodošlica.
Pitam se: Tko koga blagoslivlja?! Nije li blagoslov svaka srdačna i topla riječ, pogled, priznanje, pohvala, … nešto uzajamno? Da, mi zazivamo na nekoga neko dobro ili mu priznajemo dobro koje je učinio, a Bog je onaj koji ispunja srce mirom, toplinom, radošću, dobrodošlicom, željom za ponovnim susretom, … Baš kao što je rečeno Aronu.
Posebno mi je u sjećanju doček jednog starijeg bračnog para. Pozvonio sam. Kad su se otvorila vrata dočekala su me dva presretna lica, a oči kao najsjajniji biseri. A uz to riječi koje su više od bilo kojeg blagoslova: „Tako smo sretni što ste nam baš vi došli!“ A nakon toga su uslijedili nezaboravni zagrljaji! Još sam samo jednom u cijelom svom životu doživio jedan tako sretan i radostan susret. To je blagoslov od kojeg se živi! Zazivajmo jedni na druge blagoslov kako bi dobri Otac imao čime ispunjati naša srca!
O novoj godine 2013.
p. Pero Sabolić SJ
