Sve te vodilo k meni…
07.11.2015.
U nedjelju, 18. listopada 2015. godine, okupili smo se na Duhovnoj obnovi za bračne parove u Župi sv. Ane u Voloskom. Voditelji su nam bili novi članovi naše primorske Zajednice, Ana i Ivica Barišić uz velečasnog Antuna Zeca.
Vlč. Zec nas je uveo u razmišljanje prekrasnom mudrom izrekom „Tko će naći vrsnu ženu ? Više vrijedi ona nego biserje!“/ Mudre izreke, 31,10/, a bračni par Barišić je svjedočio na temu: «Razmišljanja da smo jedno drugom Božji dar?»
Dirnuta sam bila tim mladim ljudima koji sebe daju jedno drugome u dobrim i lošim vremenima, kroz koje svi mi prolazimo. Slušajući njih, bila sam ganuta njihovom ljubavi koju osjećaju jedno prema drugome. Na kraju svog svjedočenja pustili su prekrasnu pjesmu pok. Arsena Dedića „Sve te vodilo k meni“. Slušajući voditelje i Arsenove stihove shvatila sam da je i meni samo Bog mogao poslati mog supruga. Shvatila sam da se treba boriti kad je teško, a ne se prepustiti stihiji. No, na žalost mnogi se danas razvode jer gube smisao svog zajedništva, jer nemaju ljubavi jedno za drugo.Tamo gdje je ljubav tu je strpljenje, prihvaćanje i praštanje.
Nagovor vlč. Zeca i ova mudra izreka pomogli su mi da spoznam koje „bisere“ svi mi imamo kraj sebe.
Mi, uglavnom, sve što čine naši bračni drugovi, uzimamo «zdravo za gotovo». Na žalost mnoge divne osobine i stvari koje čine za nas, ne primjećujemo jer smo skloni gledati samo ono loše. Ovom duhovnom obnovom spoznala sam da i ja imam svog «bisera» koji me svakog dana gladi i njeguje i danas sam ponosno sjajila uz njega. Slušajući svjedočenja drugih bračnih parova, bila sam sretna koliko je ljubavi i poštivanja bilo u toj maloj dvorani tog trenutka. Ujedno me obuzela sjeta na pomisao koliko ima parova koji ne osjećaju toliku radost i nisu svjesni svojih „bisera“ koje imaju kraj sebe.
Hvala svima iz Zajednice koji su uz nas i pomažu nam otvoriti oči srca kako bi uvidjeli koliko smo sretni što imamo jedno drugo.
Dragi bračni parovi, ljubite i njegujte svoje «bisere» i dopustite sebi da rastete uz njih kao što ja nesvjesno, ali radosno rastem danas uz svoga ljubljenog supruga.
Na kraju ovog posebnog dana, zahvalili smo Bogu na radosti susreta sv. misom u crkvi sv. Ane, gdje smo svjedočili svoje bračno zajedništvo i svoju pripadnost Zajednici Bračnih susreta.
Dan smo završili uobičajenim druženjem uz zajednički stol. U svojoj radosti sjetili smo se i obitelji naše Zajednice koje sada tuguju i strepe za živote svojih dragih pa smo svoj mjesečni novčani prilog darovali jednoj takvoj obitelji s otoka Krka.
Svima koji ovo čitaju, želimo mir i dobro!
