Originalni Bračni susret bio je sve što nismo očekivali
24.03.2018.
Po povratku sa Originalnog Bračnog susreta, jedno je bilo sigurno: taj vikend bio je sve što nismo očekivali.
Pri dolasku nismo si mogli pomoći, a da ne pomislimo: „Što mi ovdje radimo?“. Osjećali smo nelagodu i strah od nepoznatog. Kako je večer odmicala, pomalo smo se opustili, ali još uvijek su nam upitnici visjeli iznad glava. Sve je bilo tako tajanstveno i nepredvidivo.
Dijeljenje iskustava naših voditelja pokazalo nam je put prema iskrenoj i otvorenoj komunikaciji. Nevjerojatna je činjenica, da nešto tako jednostavno i predivno ne možeš sam smisliti, ne možeš opisati. Moraš to vidjeti i čuti kroz primjere drugih parova i tek tada sam iskusiti. Taj predivan oblak sigurnosti i povjerenja koji se stvara u iskrenoj i otvorenoj komunikaciji pomogao nam je da se otvorimo jedno drugome u potpunosti. Ma, čista jednostavnost i ljepota bračnog razgovora.
I danas smo pod dojmom, pred očima nam se vrte lica svih sudionika, veže nas neka tajna veza. Zajedno smo prošli istu stvar, a svaki je to doživio na svoj, osoban način. Kao par ponovo smo se susreli u jednoj osvježenoj međusobnoj bliskosti, u ugodnom društvu ostalih parova, koje dva dana ranije nismo niti znali.
Bliskost koja se među sudionicima razvila, neobjašnjiva je, a povjerenje i ljubav koju su voditelji uložili u dijeljenje svojih iskustava i situacija, osjećaje koje su sa nama podijelili – nevjerojatni su. Kao što roditelj primjerom odgaja djecu, tako su oni nas, već odrasle ljude, formirane u svojim mišljenjima, uspjeli tako bezazleno vratiti na sam početak naše ljubavi.
Pri povratku kući intenzivno smo razmišljali kako da zadržimo tu predivnu bajku koja nam se dogodila? Jednostavnu priču, ali ipak sa princezama, prinčevima, zmajevima i svemu ostalom čemu smo ovoga vikenda otvorili vrata svojih srdaca.
Još uvijek se osjećamo predivno i ohrabreno spoznajom da, kad je naš odnos dobar i na prvom mjestu, nema zapreke da i odnosi sa svim drugim osobama (našom djecom, roditeljima, prijateljima) budu skladni.
U mislima i srcu nam žive i iskustva naših Ljiljane i Roberta, Žakline i Darka, Ljubice i Gorana, i osjećamo takvu bliskost, ali i nevjerojatnu zahvalnost za njihov dar i povjerenje. Svima ćemo im reći TI ( a ne VI) kad se idući puta vidimo, jer se osjećamo kao da smo obitelj. A, što reći o našem predivnom, toplom i uvijek otvorenom svećeniku Nikoli? Sam Bog neka ga blagoslovi i nagradi za njegovo svećenstvo i darivanje.
Mi krećemo dalje, optimistični i puni nade, odlučni da svakako nastavimo putem kojim smo ovoga vikenda krenuli.
Pusa i Božji blagoslov svima vama!
Maja i Vedran Bučar
