Nismo mislili da ćemo naučiti nešto novo
15.05.2017.
Moramo priznati da od Bračnih susreta u Valbandonu i nismo imali nekakvih pretjeranih očekivanja. Prijavili smo se jer smo od prijatelja i poznanika čuli da je to jedno lijepo iskustvo. No, bili smo uvjereni da živimo u „savršenom braku“ i stvarno nismo mislili da ćemo i mi naučiti nešto novo. Međutim, po našem dolasku u Valbandon te slušanju vaših životnih iskustava, shvatili smo da naš brak i nije tako savršen kako smo mislili. U biti, on je bio točno onoliko savršen kako smo mi i mislili da jest, ali ste nam vi na svojim primjerima pokazali kako može biti još bolji. Prije susreta u Valbandonu smo smatrali da je naš brak super ukoliko ispunjavamo zadaće koje jedno drugom zadajemo tijekom dana, dakle, dok god ispunjavamo jedno drugom sve materijalne potrebe, sve je dobro. Istina, međusobno uvažavanje i pomaganje u kućanskim i ostalim poslovima pomaže u očuvanju stabilne veze, ali je isto tako točno da se bračni život ne sastoji samo od „daj stavi sušiti veš kad vešmašina opere„ i sličnih zadataka. Shvatili smo da je uz sve te kućanske poslove i ostale probleme, koji se pod normalno događaju svaki dan, potrebno stvarno i iskreno saslušati svoga partnera. Ponekad niti ne odgovarati na sve što partner kaže, jer mu je u tom trenutku bitno samo da ga netko sasluša. Ali ne slušati tek površno, već stvarno istinski ga čuti. Što znači: stvarno se potruditi oko partnera i pobrinuti se da ona ili on istinski osjete da su shvaćeni i prihvaćeni.
Ustvari, najbitnije što smo naučili na Bračnim susretima u Valbandonu jest to da jedno drugo moramo slušati osjećajima/srcem/, a ne samo glavom. Jer razmišljanje glavom nam pomaže samo u materijalnom aspektu života, a gledanje i slušanje srcem nam podiže zajednički život na jedan novi nivo. Nakon Valbandona naš je razgovor, kad se posvetimo jedno drugome, puno dublji i intimniji nego prije. Dok se slušamo dušama, riječi koje su izgovorene ionako nisu bitne. I to je ono najljepše što nam se na Bračnim susretima dogodilo… dvije srodne duše koje su lijepo funkcionirale zajedno i prije, sada su uz Božju i Vašu pomoć postale jedno.
Lijepi pozdrav! Ivana i Nino Pereško
