Kako će to biti?

18.12.2013.

Lk 1, 26-38

Navještenje Isusova rođenja ²⁶ U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret ²⁷ k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. ²⁸ Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” ²⁹ Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. ³⁰ No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. ³¹ Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. ³² On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, ³³ i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” ³⁴ Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” ³⁵ Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. ³⁶ A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. ³⁷ Ta Bogu ništa nije nemoguće!” ³⁸ Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje.

 

Kako će to biti? Upravo to pitanje kao temu adventske duhovne obnove ZBS-a Sisak, održane 15. prosinca 2013. godine u župi Sv. Josipa Radnika u Galdovu, pripremili su bračni par Ljiljana i Silvije Peti i vlč. Zoran Gložinić. Dragi, veseli trojac, koji je svojim iskrenom odnosom i dijeljenjem odmah pronašao put do naših srca.

U trećoj nedjelji Adventa, nedjelji radosti, vlč. Zoran Gložinić uvodi nas u temu obnove razmišljanjem o tekstu Sv. Pisma. Osobito o  Marijinom iznenađenju, zbunjenosti, dubokom promišljanju, iskrenom pitanju i na kraju hrabrom i odvažnom odgovoru: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”

Koliku hrabrost je tražio taj odvažni odgovor govori činjenica vremena Marijinog života! Vrijeme u kojemu je grijeh bludnosti bio teško kažnjavan kamenovanjem. Udarcima do smrti! Odgajana u vjeri i poslušnosti Bogu, okrenuta krepostima i  Marija se pita: „Kako će to biti?“  No naposljetku, njezina čvrsta, postojana i istinska vjera u Gospodina otklanja svaku sumnju i promišljanje, strah i neodlučnost. Ona predaje sebe Gospodinu s punim pouzdanjem, spremna na bilo kakvu žrtvu, a sve u slavu Božju.

Vlč. Zoran upozorava nas da Bog nije Majku nad majkama tražio u velikim, snažnim gradovima, već u malenom Nazaretu. Ne preko poznatih, društveno i financijski snažnih ljudi, već preko malenih i neznatnih. Upravo i danas, Gospodin odabire baš takve, malene i neznatne da se preko njih proslavi Njegovo sveto ime. Preko njih dolaze velika djela našega Gospodina. No, i svatko od nas pozvan je biti Nazaretom i postat ćemo, samo ako pristanemo na Božji poziv.

Ne znači to da ćemo i moramo prestati promišljati o tome pozivu, dapače, i Marija je argumentirano razgovarala s anđelom, pitajući je li to baš Ona. Nije li anđeo pogriješio?

No, kada je srcem shvatila i prihvatila svoj dar, izrekla je svoje veličanstveno DA!.

Taj DA izriče spremnost razočarati i Josipa, spremnost na sramotu, grijeh bludnosti, kamenovanje. Ona prihvaća spoznaju da će joj mač boli probiti dušu. Izgubit će dijete, ono koje je raslo pod njezinim srcem, kada joj bude najpotrebnije. Prihvaćajući i izričući svoje DA, ona je praktički umrla. Izgubila je život poradi Boga, ali tako ga je upravo dobila. Svjesna je zapreka, ali i anđelovih riječi: „Bogu ništa nije nemoguće!“

U našem životu prolazimo vjeronauk. Učimo teorijska znanja o vjeri i kršćanstvu, no tek u problemima postajemo svjesni Boga i Njegove veličine. Pa, ipak često puta ne odustajemo od samostalnog rješavanja vlastitih problema, jer nam se čini da mi ipak znamo što je za nas najbolje. Preuzimamo „stvar u svoje ruke“ i tada se događaju situacije u kojima problem vidimo kao nešto nepremostivo, kada padamo, klonemo, odustajemo… Tada smo čovjek bez vjere!

Vraćajući se na pitanje: „Kako će to biti?“, vlč. Zoran ponukao nas je da se zapitamo kako mi reagiramo kada smo u situaciji sličnoj Mariji? Koliko je naše pouzdanje u Boga? Kakvi su temelji na kojima je izgrađen naš odnos s Bogom? Koliko smo naslonjeni na Gospodina? Upravo situacije u kojima se to pitamo su prilika naučiti vjerovati Gospodinu na prvu.

O životnim prilikama u kojima su promišljali o tim pitanjima, iskrenim i otvorenim dijeljenjem svojih iskustava, posvjedočili su nam i Ljiljana i Silvije Peti.

Govoreći o situacijama kada ostajemo razočarani, uplašeni, nesigurni, ponekad ogorčeni, iznosili su iskustva u kojima smo se tako lako pronašli. Možda naše situacije nisu bile iste, pa čak ni slične, no ipak smo znali prepoznati koji je to naš trenutak bio kada smo se, ispunjeni tim istim osjećajima kao Ljiljana i Silvije, sa zebnjom zapitali: Kako će to biti?

No poruke potrebne čvrstoće u vjeri, odanosti vlastitome domu, buđenja i izgradnje boljega, novoga svijeta, biti tu za druge, slijediti pravi put i odolijevati napadima zloga duboko su se usjekle u naša srca. Ponovno smo si osvIjestili koliko je važno znati da pored nas stoji osoba na koju se možemo osloniti. Osoba koja uz nas stoji otvorenog srca i duše, spremna čuti svaki treptaj našega srca i tihe šapate naše duše. A, nas dvoje i naš Gospodin, trojac je kojemu ni jedno zlo svIjeta ništa ne može.

Osnaženi tako lijepom duhovnom obnovom, zajednički smo se uputili u prekrasnu crkvu Sv. Josipa Radnika sa željom zajedničkog slavljena Gospodina i naše Nebeske Majke.

Sv. Misu je predvodio naš biskup mons. Vlado Košić, u koncelebraciji s domaćim župnikom fra Nikolom Juretom, OFM Conv., fra Matijom Antunom Mandićem, OFM Conv., vlč. Zoranom Gložinićem, vlč. Krešimirom Bulićem, vlč. Dominikom Ralbovskym svećenikom u Subotičkoj biskupiji drage nam Vojvodine te našim duhovnikom vlč. Nikolom Majcenom, koji je stajao na raspolaganju vjernicima potrebitim sv. ispovijedi.

Osnaženi Božjom riječi, naš susret završili smo veselim i opuštenim druženjem u zajedništvu sa svim okupljenim svećenicima u prostorijama pastoralnog centra župe Sv. Josipa Radnika, za što i ovom prilikom izričemo zahvalu prvenstveno Gospodinu, jer je pronašao načina da nas okupi u ovome svetom vremenu da bismo mogli razmijeniti svoja iskustva i na taj način obogatiti naš međusobni odnos kao para.

Osobito zahvaljujemo i gvardijanu fra Nikoli Jureti, OFM Conv., koji nam je spremno izišao u susret dajući nam na upotrebu prostorije pastoralnog centra za naše mjesečne susrete, kao i za ovu duhovnu obnovu.

U radosti iščekivanja rođenja Onoga od kojega nam sva dobra dolaze i želeći sve obilje Božjeg blagoslova vama i vašim obiteljima, od srca vas pozdravljaju članovi ZBS-a Sisak!