Svidje se Bogu pozvati tebe
23.04.2013.
Utorak 16. travnja 2013. bio je tužan dan za našu HZBS. Oprostili smo se od p. Stjepana Kušana, SJ kome dugujemo zahvalnost za dar Bračnih susreta u Hrvatskoj:
Dragi naš Stjepane!
Svidje se Bogu pozvati tebe.
U ime nacionalnog tima HZBS-a i cijele Zajednice obraćam se tebi koji, vjerujemo, prebivaš u novoj stvarnosti života.
Obavijest da si se preselio u okrilje Boga, kome si cijelim životom i svojom biti služio, izazvala je u meni osjećaje gubitka, tuge koja je ispraznila bilo koji drugi osjećaj.
Polako su se pojavljivali iz riznice sjećanja doživljaji i snovi kojima si gradio i ljubio Zajednicu i utkao u nas bračne parove svu ljubav kojom te je tvoja vjera ispunjavala.
Godine 1976. u kući braće Isusovaca u Opatiji rađalo se sjeme Zajednice.
Sjećam se kako si podijelio s nama kako je kardinal Kuharić kojega si zamolio odobrenje i blagoslov za pokretanje apostolata svjedočenja sakramenta braka i sakramenta svetog reda rekao: „Kad izgleda da je samo pepeo, Bog pokaže žar žeravice koja bi mogla razgorjeti vatru toliko potrebnu našoj Crkvi i narodu“.
Svaki susret s tobom bio je prožet ohrabrenjem ljubavlju, toplinom čovjeka svećenika koji je jasno vidio cilj, znao tko je, odakle dolazi i kamo ide i sve to je zarazno širio oko sebe.
I kada su te obveze u tvojoj Družbi Isusovoj odvodile na nove izazove i putove služenja, znao si poslušno odazvati se i odlučno ugraditi sve svoje snage vjeru i ljubav.
To nije bila zapreka da se na tebe može Zajednica osloniti, svjedočenjem, savjetom,djelovanjem i vjerom. Bio si začetnik i ostao postojan stup i izvor na kojem smo mnogi ispijali ljepotu Božje ljubavi za nas ljude, bračne parove, svećenike.
Na tvojem putu, u tvojem srcu, bilo je uvijek mjesta za svu djecu Božju i ostavljao si neizbrisive tragove u srcima nama znanih i neznanih, uvjeren da si poslan služiti, slijedeći Božji poziv.
Teško je u nekoliko rečenica obuhvatiti toliko bogat život svećenika, brata, prijatelja kojim si obogatio našu Crkvu, Zajednicu i naš narod.
Želimo ti da tvoj dijalog s Bogom oči u oči bude pun milosrdne vječne ljubavi i radosti.
I na kraju
Na vratima raja kucaj jako
baš onako kako si kucao na srca naša
da ih ražariš žarom izvorne ljubavi..
Ljubavi koju si slijedio.
Kucat ćemo i mi, „djeca tvoja“,
neka stigne do tebe
zahvalnost,
makar i zakašnjela i nedorečena.
Klica sjemena zasijana
klijala je, rasla i raste
i Bog Milosrdni dat će ti mjeru dostojnu…
Ljubav vječnu.
Moli sad još više za nas hodočasnike
da nam lutanja prestanu,
put da prihvatimo
i istinom živimo Bogu.
Hvala Tebi, Bože, za život našeg Stjepana, kojim si nas obogatio.
Hvala tebi, Stjepane, za svaku riječ, svjedočenje ljubavi i vjere, ljubljeni brate u Isusu Kristu.
Počivaj u miru.
