Naš apostolat je življena ljubav
25.11.2012.
Unatoč tmurnom vremenu 18. studenoga, o.g. u prostorijama osnovne škole u Budaševu, vladalo je ozračje iskrene prijateljske radosti bračnih parova okupljenih na mjesečnom susretu sisačke Zajednice.
Nakon srdačne i tople dobrodošlice naši koordinatori Ivana i Boris Bjelić izvjijestili su nas o zaključcima sa nedavno održanog Nacionalnog vijeća, te nas potaknuli na realizaciju novih projekata planiranih u narednom razdoblju. Jedan od noviteta vezanih uz susret bilo je čuvanje djece parova koji nemaju mogućnosti ostaviti svoju djecu nekome na čuvanje, a što ćemo i u budućnosti organizirati kada god se za tim ukaže potreba.
Susret smo nastavili zajedničkom molitvom Krunice Božanskog Milosrđa na koju nas je pozvao vlč. Nikola Majcen, posvješćujući nam i važnost i potrebu zajedničke molitve kako za našu Zajednicu, njezine svećenike i parove, njihove obitelji, tako i za Lijepu Našu.
Tada je na red došao trenutak da nas naši Mišići, Vlatka i Ante, u suradnji sa vlč. Nikolom, po prvi puta u ulozi para voditelja obnove, uvedu u temu susreta, a to je: „NAŠ APOSTOLAT JE ŽIVLJENA LJUBAV“. Od srca im zahvaljujemo na njihovom odazivu, trudu i revnosti koju su njih dvoje, kao i svaki par do sada, nesebično pokazali, a sve kako bi svi mi bili obogaćeni novim spoznajama.
Nakon iskrenog izlaganja naših Mišića popračenog riječima vlč. Nikole, temeljna spoznaja bila je ta da mi kao par svjedočimo Boga koji je Ljubav, bilo kroz naš međusobni odnos u braku odnosno kroz djelovanje u našim obiteljima, bilo kroz naše veće ili manje žrtve učinjene iz ljubavi prema prijateljima, našim župljanima i svima onima potrebitima naše pomoći, zagrljaja ili utjehe.
„Mnogo puta smo uljepšali život drugima, a da toga nismo niti bili svjesni“ rečenica je koju je, između ostaloga, izrekao Ante, a koja nam je bila dovoljan razlog za dublje promišljenje o nama samima i o tome kako nas dvoje kao par pozitivno djelujemo na ljude oko nas. Kroz svoje svjedočenje Vlatka nam je približila njihove životne situacije i potakla nas da promišljamo o ljepoti zajedništva, ali i važnosti bračnog jedinstva kada nas zadese situacije koje nam prijete da nas odvuku od našega bračnog druga i njegove blizine. Na svom primjeru pokazali su nam kako njih dvoje često bivaju nošeni nesebičnom željom da se služeći drugima daruju u okvirima svojih mogućnosti, ne očekujući pri tome ništa zauzvrat.
Vlč. Nikola potkrijepio je njihovo svjedočenje citatima iz Lukinog evanđelja (Lk 18,35-43) govoreći nam o susretu Isusa i Jerihonskog slijepca, pri čemu nas je podsjetio na to koliko je važno drugima donositi nadu jer kada nekome činimo dobro u njemu budimo nadu. Naglasio je kako se radi o djelotvornoj ljubavi koja nam se u konačnici vraća kao bumerang. Vlč. Nikola završio je s početkom Prve Ivanove poslanice (1 Iv 1,1-4), te nas izazvao na promišljenje pitanjem s koliko otvorenosti parovi izlaze ususret služenju Zajednici, tj. Crkvi Kristovoj i istaknuo važnost kvalitetne bračne komunikacije, tj. međusobnog dijaloga kojeg je nazvao izljevanjem duše svom bračnom drugu kako bi nas on bolje upoznao i pružio nam svu svoju dobrotu, pažnju i ljubav.
Nakon promišljanja o tome kako mi živimo i svjedočimo svijetu našu ljubav, susret smo zaokružili zajedničkim fotografijama, nakon čega smo prionuli ka već uobičajenom zajedničkom blagovanju, koje nas je podsjetilo na ljepotu i važnost ovakvih naših okupljanja Zajednice. Uz dva proslavljena rođendana, te nadasve potaknuti nedavnim lijepim zbivanjima u našoj Domovini, nismo propustili na kraju radosno zapjevati slaveći slobodu i pobjedu nedužnosti našeg hrvatskog naroda.
