Žetve je mnogo, a radnika malo
12.05.2016.
“Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite, dakle, gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.”
Mt 9,37-38
Tko su radnici koje Gospodin treba u svojoj žetvi? Na to pitanje odgovor su pokušali dati bračni par Vlatka i Ante Mišić i s.Karla Ivančić na mjesečnom susretu, koji je održan u nedjelju, 24.04.2016. godine u prostorijama pastoralnog ureda župe Sv. Josipa Radnika u Galdovu. Tema ovog susreta bila je: Tada reče svojim učenicima: “Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.” (Mt 9, 37-38)
Iako se uglavnom misli da se navedeni citat iz Evanđelja odnosi isključivo na osobe posvećenoga života, iskrena svjedočanstva naših Vlatke i Ante govore da se i svatko od nas treba i mora smatrati pozvanim radnikom u žetvu Gospodnju. Jer, kako kaže naša s. Karla:
„Poziv je bogata i složena stvarnost. U pozivu otkrivamo smisao našega života. Postojanje svakoga od nas je plod stvaralačke ljubavi Božje, njegove djelotvorne želje, njegove riječi koja potiče rađanje – On je izvor života.
Bog nas je pozvao na život iz ljubavi. Stvorio nas je na svoju sliku, primili smo život kao dar i taj dar pozvani smo darivati. Poziv na život je tajna, tajna osobite naklonosti i posvemašnje darovitosti – stoga nema slučajnih i neplaniranih života – Bog nas je htio i on nas treba, računa s nama.
Bez ljubavi nema punine smisla života. Bog nas je toliko ljubio da nam je dao sam svoj život i osposobio nas je živjeti i željeti dobro na božanski način. Sv. Ivan piše u svom evanđelju: Bog je ljubav! Mi smo stvoreni na sliku Božju, na sliku ljubavi – stoga smo i pozvani na ljubav. Bog je u čovječnosti muškarca i žene upisao poziv na ljubav, a time i sposobnost i odgovornost ljubavi i zajedništva. Ljubav je prema tome temeljni i urođeni poziv svakog ljudskog bića (Ivan Pavao II, FC). „ (cit.)
Progovorivši o svome služenju u ljubavi u svojoj župnoj zajednici i našoj Zajednici Bračnih susreta, Ante i Vlatka otkrili su nam koliko ih to služenje ispunjava, čini radosnima, ali donosi i veliki rast kako svakoga od njih dvoje ponaosob, tako i njih dvoje kao para. U tim trenucima njihova bliskost i radost zajedništva, ali i bliskost s Gospodinom, raste u obilju Božjeg milosrđa.
U iskrenom svjedočanstvu o svome pozivu na služenje, govorila nam je i naša s. Karla. Govorila nam je o njezinim promišljanjima, osjećajima, željama i stremljenjima. O tome koliko joj je Božja blizina u njezinom životu važna. Gotovo esencijalna. No, ništa manja nije ni njezina potreba doista služiti u ljubavi i poniznosti i biti vrijednim slugom žetve Gospodnje.
I usprkos svjesnosti o tome da će u njezinom služenju i dalje biti izazova, s. Karla i dalje ostaje postojana na svome putu u punom povjerenju i ljubavi prepuštajući sve Gospodinu i volji Njegovoj.
Poziv na služenje nije uvijek lagan i jednostavan. Često puta nam se ispriječe različite teškoće zbog kojih se spotičemo, padamo, pokušavamo ih riješiti našim nejakim ljudskim naporima, snagama i nastojanjima. I kada nam se čini da više doista nema izlaza, da ne možemo dalje, okrećemo se Onome koji sve drži u svojim rukama. Tek tada vapimo, molimo i predajemo Gospodaru žetve svoje molitve i prošnje i tada konačno predajemo Njegovoj volji sve što nas tišti. Blagoslovljeni su to trenuci, jer kako kaže Sv. Pavao: Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube!“.
Osobito veliku radost na tom susretu učinilo nam je i prisustvo našeg biskupa mons. Vlade Košića, kao i gvardijana fra Roka Bedalova. Njihov posjet i podrška posvjedočili su nam njihovu podršku radu naše Zajednice. U svome obraćanju članovima Zajednice Bračnih susreta Sisak, biskup Košić pozvao nas je i dalje na savjestan i predan rad, kako u samoj zajednici tako i u našim matičnim župama. Također biskup je iznio koliko ga raduje kada vidi tako veliki broj bračnih parova i našu bliskost. Naglasio je koliko je veliko bogatstvo naša Zajednica u našoj biskupiji, jer učvršćujući temelje svoga braka, učvršćujemo temelje svojih obitelji, a obitelj je temelj svakoga društva.
Po završetku mjesečne obnove, uputili smo se na sv. misu, koju je predvodio biskup Košić uz sudjelovanje vlč. Nikole Majcena i fra Roka Bedalova.
Poslije sv. mise, u radosnom raspoloženju nastavili smo naše druženje.
