Važnost ZBS-a

Nakon ljetne stanke vrlo smo nestrpljivo dočekali ponovni susret naše Zajednice. Osobito zato što smo obaviješteni da će naš susret biti malo drugačiji od uobičajenog.
Ovoga puta, umjesto bračnog para i svećenika, susret su vodila trojica svećenika, čija je zadaća bila odgovoriti na sva pitanja i nedoumice vezane uz naš vjerski život.
Na susret su se spremno odazvali vlč. Nikola Majcen, p. Marijan Krištofić i vlč. Krešimir Bulić, koji je zamijenio vlč. Majcena na mjestu župnika župe Budaševo i na mjestu povjerenika za crkvene pokrete i zajednice pri Sisačkoj biskupiji.
Nakon uvodnog pozdrava, koji su nam srdačno uputili naši voditelji Ivana i Boris Bjelić, osvrnuli su se na protekli rad Zajednice viđen očima njezinih članova. Naime, radi unapređenja rada, voditelji su nam pripremili anonimnu anketu u kojoj smo mogli izreći svoje pohvale, zamjerke, ali i konstruktivne prijedloge. Nakon iznošenja rezultata ankete, započeli smo s radnim dijelom.
Prvi je govorio vlč. Krešimir Bulić, koji je u uvodu iskazao veliku potrebu promoviranja crkvenih zajednica i pokreta koje djeluju pri župama, osobito naglašavajući važnost ZBS-a, kao zajednice velikog potencijala pri rješavanju problema bračnih parova i obitelji. Vlč. Bulić sa žaljenjem konstatira da se prema zajednicama koje djeluju pri župama, često odnosi kao prema sektama te da one djeluju gotovo u ilegali, ali i naglašava da su zajednice i crkveni pokreti djelo Duha Svetoga te da ih je Crkva prihvatila i potvrdila. Na žalost, u praksi je drugačija situacija, iako je u RH više od 50 različitih pokreta i zajednica te im se ne pridaje pažnja kakvu zaslužuju.
Vlč. Nikola Majcen također naglašava važnost ZBS-a jer je njezina osnova bračni par, a od bračnog para, koji je slika Boga trojedinoga, proizlazi i obitelj. On također naglašava važnost angažmana parova pri svojim župama, odnosno u radu sa svojim župnicima.
Jedno od prvih postavljenih pitanja bilo je o grijesima: vrsti, svjesnosti, teškom i lakom grijehu. P. Marijan Krištofić iznio je tri preduvjeta za počinjenje teškog grijeha:

–          da je osoba poučena da je nešto teški grijeh

–          da je svjesna što radi

–          da je grijeh počinila u slobodnoj volji.

Dajući primjer teškog grijeha, p. Marijan navodi neodlazak na nedjeljnu sv. misu.
Nadalje, odgovarajući na pitanja o sv. pričesti, svećenici navode važnost shvaćanja biti pričesti, a to je sjedinjenje s Kristom.
No, često puta nam se događa da razmišljamo jesmo li ili nismo počinili grijeh svojim postupcima, mislima, djelima pa samim time nismo sigurni možemo li pristupiti sv. pričesti.
Tu nas svećenici poučavaju: „Ako o nečemu razmišljaš, i to ti ne da mira, ne muči se. Otiđi na sv. ispovijed i otkloni svaku sumnju.“
Također je važno upitati sebe: „Što je to u meni protivno sjedinjenju s Kristom?“
Treba često preispitivati našu savjest, jer i Bog će nas suditi upravo po našoj savjesti. A kajanje je ono što grijeh čisti, dok ga sv. pričest briše i o njoj nam ovisi naš život.
Vrhunac našeg vjerničkog života svakako je euharistija u kojoj je Božja riječ poticaj svećeniku, koji kroz propovijed prenosi taj poticaj vjernicima. A oni su pozvani na svećenike gledati očima Krista milosrdnoga, jer zajednica treba svoje svećenike.
Iako je bilo još puno zanimljivih pitanja, na žalost ne možemo ih ovdje sva navesti, no, dovoljno govori činjenica da je radni dio susreta trajao tri dinamična i interesantna sata.
I, na samom kraju, osobitu radost donijela nam je spoznaja da je i vlč. Bulić prošao originalni vikend, te da nas je srdačno pozvao da se nastavimo susretati u prostoru pastoralnog ureda župe Budaševo, kao i do sada, čime nam je na najbolji način izrekao svoju podršku.
Po završetku radnog dijela, opuštanje je dobro došlo u vidu zajedničkog druženja uz „čašicu“ razgovora i „veliku porciju“ smijeha.