Umirući sebi čovjek nikad ne gubi nego uvijek dobiva

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U svome uvodu u duhovnu obnovu koju su za bračne parove Zajednice bračnih susreta Sisak pripremili bračni par Ivana i Boris Bjelić  i vlč. Nikola Majcen u nedjelju 22.veljače 2015. godine u pastoralnom centru Župe Sv. Josipa Radnika u Galdovu, vlč. Nikola objašnjava da nas Crkva čak dva puta godišnje kroz dva razdoblja crkvene godine potiče na ozbiljniji rad na sebi – NA OBNOVU. To su advent i korizma. Svega skupa sedamdesetak dana smo pozvani produbljivati svoj odnos prema sebi, prema drugima i prema Bogu. Zovemo to obnovom, jer sav taj rad nema svrhu sam u sebi, nego da se mi obnovimo u onoj originalnosti što jesmo – zapravo što je najbolje u nama, ili još bolje u onome što je Bog želio od nas onda kada nas je stvarao, kada nas je iz svog Srca izveo da hodimo ovom zemljom kao njegove slike. Budući da nas mnogo toga od tog ideala odvlači, preostaje nam jedino neprestano se boriti da ostanemo ili pak da se nakon pada obnavljamo pa i da rastemo u tome. Tako trebamo razumjeti naše obnove.

Što je obnova, neka nam pokaže iskustvo s obnovom npr. na svojoj kući. Obnova uopće nije lagan, a ni jednostavan posao. Traži naš angažman i znoj, naše znanje, ali i otvaranje drugima da naučimo onošto ne znamo. Najprije treba stvari razmaknuti, da do svega možemo doći, a zatim dolazi struganje starog ili čak rušenje (ako vršimo temeljitu obnovu tj. zamjenjujemo novim). Mnoštvo je tu prašine i smeća što nas guši, ali sve to treba očistiti, raščistiti… Uvijek je to i bolno, ali je jedini preduvjet da se dogodi ono što nam je cilj – sve obnoviti. U obnovi nas vodi vizija onoga što želimo postići, vizija novoga i ljepšega, boljega i usrećujućega. Kad čovjek poslije sve vidi zadovoljan je i uživa u onom što je obnovljeno. Život je ljepši i ugodniji, i to ne samo onom koji je obnavljao ili koji je plaćao, nego i svima drugima koji tu žive ili u tu kuću ulaze.

Donoseći tri sljedeća biblijska teksta:

 

(Post 30, 15-20)

Život ili smrt

»Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. 16Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem – ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. 17Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, 18ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete. 19Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, 20ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim: Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati.«

 

(Ez 18,21-28)

21Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 22Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena: zbog pravednosti što je čini, živjet će. 23Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik« – riječ je Jahve Gospoda – »a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi?
24Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik – hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će. 25A vi velite: ‘Put Jahvin nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? 26Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. 27A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 28Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.

 

(2 Pt 3,8-14)

8Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. 9Jahve, Bog, zovne čovjeka: »Gdje si?« – reče mu. 10On odgovori: »Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.« 11Nato mu reče: »Tko ti kaza da si gol? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« 12Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« 13Jahve, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.

14Nato Jahve, Bog, reče zmiji:

»Kad si to učinila,

prokleta bila među svim životinjama

i svom zvjeradi divljom!

Po trbuhu svome puzat ćeš

i zemlju jesti sveg života svog!

 

vlč. Nikola objašnjava nam da Biblijski tekstovi pozivajući nas na obnovu i obraćenje pozivaju nas na povratak i stvaranje novih odnosa s Bogom. Obratiti se znači obratiti se nekome, stvarati novi odnos s nekim. Ali, bogoljublje uvijek postaje čovjekoljublje. Osobni odnos s Bogom upućuje nas na promjenu odnosa s ljudima – posebno najbližima. Gledajući naš odnos u paru i naš obiteljski odnos kao preduvjet svih odnosa. Nikad ne treba zaboraviti da je čovjek slika Božja, a tu sličnost ponajviše ostvarujemo kao zajednica ljubavi.

O pripravi svoga srca kroz obnovu razmišljali su i sa nama iskreno podijelili Ivana i Boris Bjelić. Kroz različite obnove, ali ponajviše kroz Bračni susret prepoznali su koliko puta je u našem bračnom odnosu potrebno umrijeti sebi.

Umirati sebi! Još jedna teška riječ, jer to znači umirati svojoj sebičnosti, svojoj samodostatnosti, svojoj oholosti, svojoj lijenosti, svojoj nepokretnosti, a onda i svojm nesigurnostima, svojim strahovima, svojoj glumi (maski)… To je ono Isusovo: „Odreći se samoga sebe…“ Koliko god to bilo teško, bitan je to preduvjet za istinski odnos, za pravi dijalog i za hod gledajući „ne jedno u drugo, nego zajedno u istom pravcu“. Božja je čežnja da budemo takav par. Uskrs je dan takvog Božjeg sebedarja. Isus je sebe, rekao bi Pavao, „oplijenio – uzevši lik sluge“ pa bi nam trebao biti najljepši primjer i poticaj za osobno sebedarje. Umirući sebi čovjek nikad ne gubi nego uvijek dobiva.

No, ovoga puta naš mjesečni susret imao je malo drugačiji tijek.

Nakon nadahnjujuće obnove bračni parovi HZBS Sisak započeli su sa izborom novih koordinatora naše Zajednice.

Po završetku glasovanja, te prebrojanim glasovima izabrani su novi koordinatori, a to su Kristina i Boris Prpić i vlč. Nikola Majcen.

20152203_sisak_izbori

Toplim pljeskom pozdravili smo naše nove koordinatore, te zamolili Gospodina da ih prati na njihovom putu.

Ovim putem želimo svakako zahvaliti našim dosadašnjim koordinatorima Ivani i Borisu Bjelić na njihovom vođenju naše Zajednice. Na svim onim tankim nitima slobodnoga vremena, ljubavi, predanosti i žrtve koje su strpljivo utkali u platno našega zajedništva.