U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite!

27.01.2018.

U subotu 13. Siječnja 2018. u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati održan je Godišnji sabor Hrvatske zajednice Bračnih susreta. Svaki susret članova naše Zajednice uvijek je dirljiv i radostan, no ovaj je bio ipak „posebniji“, jer smo bili svi zajedno u prigodi zahvaliti se na dosadašnjem vodstvu bračnom paru Anđelki i Ivanu Mađerčić i vlč. Stjepanu Škvorcu i pozdraviti novi nacionalni tim, bračni par Kristinu i Marija Jerkovac i vlč. Sinišu Preinera.

Tijek rada Sabora dosadašnji nacionalni tim predstavio je u nekoliko faza:

– Izvješće o proteklom razdoblju rada Zajednice

– Predstavljanje novog Nacionalnog tima

– Predstavljanje monografije Hrvatske zajednice Bračnih susreta

– Duhovna obnova

– Sveta misa

– Zajedničko druženje.

 

Nakon podnesenog izvješća o radu u proteklom periodu, bračni par Mađerčić i vlč. Škvorc, zahvalili su na svemu i pozvali novi Nacionalni tim da preuzme svoju funkciju.

U dirljivom trenutku zamjene osoba u vodstvu naše Zajednice, bila je prigoda osvijestiti si da je Zajednica djelo Duha Svetoga, a svaki član kako dosadašnjeg Nacionalnog tima, tako i novoodabranog, osoba od Boga pozvana na služenje u poniznosti.

Svoj poziv na služenje bračni par Kristina i Mario Jerkovac, doživjeli su prilikom hodočašća Gospi fatimskoj. Nedugo nakon toga, postali su koordinatori Zajednice Bračnih susreta Sisak. U svome radu, osim koordinatorstva, vodili su Mostove, organizirali rad dijaloških grupa, kao tim par vodili vikende, duhovne obnove, te sve ono što je Zajednica od njih tražila.

Činjenicu da je Zajednica baš njih dvoje prepoznala kao novi nacionalni tim doživjeli su svaki za sebe, kroz različitu paletu osjećaja. Dok je Kristina, baš poput Jeremije, strah željela pobijediti uz Božju pomoć i napraviti hrabri iskorak iz „sigurne zone“ uz poticajne riječi da „Bog ne odabire osposobljene, nego osposobljava odabrane“, Mario je odluku o odabiru dočekao spreman i s osjećajem raspoloživosti, baš kao Jona, koji u konačnici prihvaća Božju volju jer uviđa da je služenje Bogu jedini ispravni put. Usprkos tome, teško su mu padali Kristinini osjećaji nespremnosti i straha te je njezino DA kod Marija izazvalo zahvalnost i radost. Svoje želju i molitvu Gospodinu da ih uzdrži u služenju Zajednici u poniznosti, izlili su kroz zajedničku molitvu Zlatne krunice. Za svećenika u timu Kristina i Mario odabrali su vlč. Sinišu Preinera.

Vlč. Siniša, iako mlad po godinama i svećeničkom stažu, nakon proživljenog Originalnog Bračnog susreta prepoznao je snagu i važnost Zajednice Bračnih susreta. Prošavši i Duboki vikend, donio je odluku da će pisati i govore i kao dio tima, voditi vikende Bračnih susreta, te se na taj način aktivno uključiti u rad Zajednice.

Kristinin i Mariov poziv da bude dio Nacionalnog tima, zatekao ga je i iznenadio. Njegov najsnažniji osjećaj bio je osjećaj nedoraslosti. No, već dan nakon zaprimljenog poziva, na sv. misi čuo je riječi odvažnost, služenje i predanje, a snažna podrška njegovog biskupa utvrdila ga je u uvjerenju i pomogla da donese konačnu odluku prihvaćanja Kristinine i Mariove ponude. Osobito kada se je prisjetio kako se riječ služenje najčešće ponavljala u svakom njihovom razgovoru.

Kao nadahnuće za svoje služenje kao nacionalni tim, temelj su pronašli u Poslanici Rimljanima 12.

Stoga je sasvim razumljivo što su kao svoj znak odabrali kuhinjsku pregaču, kao univerzalni simbol služenja, ljubavi i požrtvovnosti, a za geslo su uzeli riječi sv. Evanđelja ¹¹U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! 

 

Uslijedilo je predstavljanje Monografije HZBS-a, koju su biranim riječima predstavili bračni par Mira i Josip Lončar. Monografija je predstavljena kao velebno djelo, plod višegodišnjeg marljivog rada i prikupljanja dokumentacije, podataka i fotografija njezinog autora, patera Tončija Trstenjaka. Svojim nesebičnim radom, pater Tonči je zauvijek ovjekovječio sve važne trenutke, kao i bračne parove, vikende i sve ono što je kroz četrdeset godina činilo i čini bit Hrvatske zajednice Bračnih susreta. Na kraju predstavljanja imali smo priliku čuti i riječ samog autora, i njegovim mislima koje su mu spontano došle na um dok je slušao predstavljanje Monografije: Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – ²kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – ³pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati ⁴da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. (Lk, 1-4)

U nastavku smo imali priliku poslušati duhovnu obnovu bračnoga para Ivane i Miljenka Jurasić i vlč. Božidara Volarića temeljenu na evanđeoskom tekstu: „Vinograd će iznajmiti drugim vinogradarima“.

Vlč. Božidar podsjeća kako je upravo ovo vrijeme, početak jedne nove godine u našem životu, savršeno da podvučemo crtu i donesemo neke nove odluke i odredimo nove prioritete.

Govoreći o vinogradu on nas podsjeća kako je još prorok Izaija ispjevao pjesmu o Božjem vinogradu, no Isus o tom vinogradu donosi još jasniji i slikovitiji prikaz kroz prispodobu opisanu u Matejevom evanđelju (Mt 21, 33-44)

U tumačenju biblijskog teksta, vlč. Božidar progovara o tome kako je ova drama izraelskog naroda primjenjiva na svaki narod i na svakoga pojedinca. U središtu prispodobe je domaćinova ljubav prema vinogradu, a njegovo predanje znak je potpune sebedarne ljubavi za drugoga. On nas upozorava da Bog na svoju ljubav – darovani vinograd – očekuje da se odabrani narod obrati. I ne odustaje, nego šalje i vlastitoga sina, usprkos čestom odgovoru na Božju ljubav – uznositosti koju dobija zauzvrat. Vlč. Božidar poziva nas da promislimo jesmo li kao kršćani svojim ponašanjem i djelima izbacili Boga i Njegovog Sina iz svoga vinograda, iz svoga života?

Bračni par Ivana i Miljenko progovorili su nam o svome iskustvu vinogradara u kontekstu  Zajednice Bračnih susreta, gdje djeluju kao koordinatori, ali i svoga braka.  Promišljajući o tome Ivana i Miljenko spoznali su da vinograd traži slugu, a ne gospodara i da ga stoga rijetko tko ima. No, ako se opredijelimo da imamo vinograd i da u njemu gospodarimo brižno i vrijedno, plodovi zasigurno neće izostati. Pa tako i u vinogradu našega braka i naše Zajednice.

Nakon završene obnove, uputili smo se na zajedničku sv. misu koju je ovoga puta predvodio mons. dr. Vlado Košić u zajedništvu sa 10-ak svećenika, mahom članova HZBS. U svojoj nadahnutoj homiliji biskup Košić ponovio je kolika je snaga i vrijednost Zajednice te uputio okupljene bračne parove da  ustraju u svojoj odluci da pripadaju zajednici i da grade i rastu u svom odnosu kroz pisane dijaloge.

Po završetku sv. mise uslijedilo je zajedničko druženje okupljenih bračnih parova i svećenika za zajedničkim stolom.