Susresti se sa sobom
10.03.2015.
Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene (Lk 4,18)
Bio je to uvodni ulomak iz Svetog pisma kojim nas je p. Pero Sabolić, SJ uveo u korizmenu duhovnu obnovu zajedno s bračnim parom Spomenkom i Darkom Novosel u nedjelju 22. veljače 2015. godine u Galdovu-Sisak. No, uz naše voditelje, osobito nas je razveselilo i prisustvo vlč. Nikole Majcena, p. Marijana Krištofića i gvardijana Župe Sv. Josipa radnika u Galdovu fra Roka Bedalova.
Promišljajući o odabranom ulomku, p. Pero podijelio je s bračnim parovima Zajednice Bračnih susreta Sisak svoje osjećaje, promišljanja i ponašanje zbog kojih je često bilo potrebno susresti se sa sobom i pronaći razloge takvih osjećaja i ponašanja.
Često se puta zbog vlastite nesigurnosti uzrokovane nedovoljnim samopouzdanjem u vlastito znanje, sposobnost, ali i zbog straha od otkrivanja osjećaja, ponašamo ukalupljeno iz potrebe da nas drugi prihvate, vole. Nosimo maske i pribjegavamo tipičnom ponašanju, ne usuđujući se dublje promisliti čega se zapravo bojimo. Nerijetko nas muče razmišljanja: kakva sam žena, kakav sam muž, kakav sam svećenik?
No istina je da, dok god razmišljamo u nametnutim kalupima, ne možemo graditi iskreni odnos ni s kim. Ni sa svojim bračnim partnerom, ni sa svojom crkvenom zajednicom.
Iako potpuno bespotrebno, često puta se u našem bračnom odnosu opterećujemo situacijama u kojima se preispitujemo koliko smo i jesmo li dovoljno dobri za našeg bračnog partnera? Što će ljudi misliti o meni kao o domaćici? Kakvu sliku kod drugih ostavljam o sebi kao muškarac i glava kuće? Što ako on/ona otkrije da nešto ne znam ili ne umijem? Smijem li pokazati svoje neznanje ili slabost? Hoće li me i dalje voljeti? Može li me takvu prihvatiti? Jesam li dovoljno dobar svećenik? Kakvu sliku o meni imaju moji župljani i moja subraća? Da li me prihvaćaju?
No, čitajući Poslanicu Galaćanima 4,31: 31 Zato, braćo, nismo djeca ropkinje nego slobode, postajemo svjesni slobode koju nam je Gospodin darovao, a ta sloboda podrazumijeva biti ono što jesi, kakva/kakav jesi. Vjerujući u ljubav svoga bračnog partnera, subrata, onih s kojima dijelimo svoj život i darovane dane. Jer, Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih (Post, 1,27).
Čemu stoga tolika muka, preispitivanje, strah? Pozvani smo prihvatiti slobodu koja nam je darovana od Onoga koji nas je stvorio. I, prihvatiti i zavoljeti sebe prvi je korak do prihvaćanja i iskrene ljubavi darovanih nam osoba. Prigrliti svoje mane, ali i odista vidjeti i zavoljeti i svoje vrline omogućuje nam i prihvatiti svoga bračnog partnera sa svim njegovim vrlinama i manama.
Na tragu otvorenog i iskrenog dijeljenja situacija bračnog para Novosel, i sami smo bili pozvani promišljati o tome što nam je osobito teško podijeliti sa svojim bračnim partnerom i kako se u tim situacijama osjećamo? Kako se tada ponašamo? Što tada činimo?
Na kraju duhovne obnove, posvijestili smo si koliko je još puno posla pred nama. Koliko je još potrebno ponirati u dubine vlastite duše i vlastite osobnosti, a sve s ciljem osobnog rasta, ali i zajedničkog rasta nas kao bračnog para.
Čvrsto vjerujući da smo doista stvoreni na sliku Božju i da nas Gospodin ljubi baš takve kakvi jesmo, hrabro krećemo dalje putem koji smo odabrali priključivši se našem HZBS-u, Zajednici ljubavi.
