Što je najbolje za nas?
15.01.2014.
U subotu 11. siječnja. 2014. godine svečana dvorana Antuna Bauera pri Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu bila je premalena da primi sve parove koji su se s radošću odazvali na ovogodišnji Sabor HRVATSKE ZAJEDNICE BRAČNIH SUSRETA.
Kao i svako takvo događanje, i ovo je započelo Izvješćem našeg Nacionalnog tima Ivanke i Milana Došlin i p. Josipa Sremić, SJ o životu i radu Zajednice tijekom 2013. godine..
Saznali smo o svim organizacijskim promjenama koje su se dogodile u HZBS-u u cjelini te u svakoj lokalnoj zajednici posebno, kao i cjelokupnom radu Nacionalnog tima u Europskom vijeću koje čine nacionalni timovi 13 europskih zemalja na čelu s Europskim timom. Također smo upoznati s planovima naše Zajednice tijekom 2014. godine.
S osobitom radošću izdvajamo jubilej našeg vlč. Antuna Zeca, kojim je proslavio 50. godina svog svećeničkog rada. Koristimo ovu priliku još jednom čestitati našem Zeki i zaželjeti mu još puno, puno sretnih godina posvećenih svećeničkom zvanju.
Jubilej, doduše nešto manji, slavila je i naša Zajednica iz Subotice. Oni su proslavili svojih deset godina djelovanja u Vojvodini. Od srca im čestitamo i također želimo još puno godina uspješnog rada i rasta njihove Zajednice, kao i međusobne ljubavi i povjerenja.
No, nije naš susret bio samo slavljeničkog, već i radnog karaktera. Bila je to prilika promisliti o jednoj temi koja nas je zaintrigirala i navela na promišljanje o svom osobnom odnosu prema Bogu kao i povjerenju u Njega. Naime, tema drugog dijela susreta, a to je duhovna obnova, bila je: „Budi volja tvoja!“.
U temu nas je uveo fra Nikica Devčić citatom iz Evanđelja po Mateju 6, 7-14.
Prava molitva. Očenaš (Mt, 7-14)
7 “Kad molite, ne blebećite kao pogani.Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. 8 Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. 9 Vi, dakle, ovako molite:
‘Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! 10 Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! 11 Kruh naš svagdanji daj nam danas! 12 I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! 13 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!“ 14 “Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. 15 Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.”
Svoje svjedočanstvo nastojanja prihvaćanja Božje volje i zapreka koje su se nemilice pri tome pojavljivale, podijelili su s nama bračni par Jasna i Marin Krapac.
Govorili su o svom bračnom životu prepunom svakodnevnih izazova i htijenja od samog početka braka. Svjedočili su o situacijama u kojima čovjek traži, pa možda čak i grčevito zahtijeva od Gospodina ispunjenje svih želja i planova, ne vodeći pritom računa je li to zaista Božja volja,već se isključivo vodi mišlju kako mi sami sa sigurnošću znamo što je najbolje za nas, naš odnos i život…
O prepuštanju Božjoj volji na putu prema svećeništvu svjedočio nam je fra Nikica Devčić. Fra Nikica upućuje nas na molitvu Sv. Franje: Svevišnji i slavni Bože, prosvijetli tamu moga srca!
Jer, kad je Bog prisutan u našim životima, mi više nikada nismo sami. Vodi nas jedna čvrsta ruka i nad nama bdije jedno milo lice.
Situacije su to u kojima se svatko od nas mogao pronaći, jer lako je reći: Ja vjerujem u Boga! No, pravo pitanje je: Koliko vjeruješ Bogu? Koliko je tvoje pouzdanje u Njega? Koliko iskreno si izrekao: Budi volja tvoja! Vjeruješ li da Bog jedini zna što je najbolje za tebe?
Da, pitanja su to koja su odjekivala našim dušama. Još jedan susret sa sobom, prebiranje po svom srcu u traženju iskrenog odgovora
Razmjenjujući misli i osjećaje sa svojim bračnim partnerom iznjedrilo je puno toga o čemu smo još puno i dugo mogli razgovarati.
Nakon iznimno zanimljivog radnog dijela, uslijedilo je misno slavlje koje je u koncelebraciji s još dvanaest svećenika predvodio mons. dr. Dražen Kutleša, biskup Porečke i Pulske biskupije.
U svojoj nadahnutoj homiliji, a pred sam blagdan Kristovog krštenja, biskup Kutleša progovorio je o važnosti bračnog para kao temelja svake obitelji, pa time i temelja Kristove Crkve.
Na samom završetku Božičnog vremena, pjevali smo naše stare narodne Božićne pjesme srcem punim radosti. Pjevali smo kao jedan, a svakome od nas blistao je osmijeh na licu.
Jer, zaista je jedna velika istina, dragi naši članovi HZBS-a, mi doista i jesmo jedna velika obitelj. Obitelj u kojoj se volimo, poštujemo, podržavamo, slušamo i razumijemo srcem. Možda se ne vidimo često i ne okupimo u tako velikom broju kao na Saboru naše Zajednice, no uvijek znamo da nismo sami: imamo jedni druge, s nama je naš Bog koji nam je, u trenutku kada smo prepoznali i odlučili poštovati Njegovu volju i otići na svoj prvi Bračni susret (Originalni bračni vikend) darovao veliku, veliku obitelj braće i sestara.
Naravno, da smo se nakon svete mise družili. Veselje, glasni smijeh, radost, pa čak i pjesma najrječitije su govorili o tome kako se osjećamo jedni uz druge.
Pred nama je još jedna godina u kojoj nas čekaju mnogi izazovi, osobito vodstvo naše Zajednice, no vjerujemo da ćemo im barem malo olakšati našom potporom i suradnjom, a iznad svega molitvom.
I molimo jedni za druge da vjerujemo, poštujemo, prepoznajemo i živimo Božju volju. Do idućeg susreta, volimo vas, mislimo na vas i molimo za vas!
