Radosti na pretek
23.10.2014.
”A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?’ Kažu: ‘Onaj prvi.” (Mt 21, 28-31a).
Bio je to ulomak iz Svetoga evanđelja predviđen za nedjelju 28. rujna 2014. godine, kada su bračni parovi iz Hrvatske zajednice Bračnih susreta hodočastili na godišnje hodočašće u Hrvatsko nacionalno svetište u Mariju Bistricu.
Parovi su pristigli iz svih krajeva naše domovine, a osobito nas je obradovao dolazak bračnih parova iz Zajednice u Subotici.
Ovdje svakako moramo spomenuti dolazak bračnih parova iz pet Zajednica u Slavoniji, koji su zbog velikog broja hodočasnika, pristigli u tri autobusa. Među ovim parovima primjećuje se veliko zajedništvo, suradnja i radost.
A radosti je doista bilo na pretek, jer ponovni susret s dragim prijateljima, parovima iz naših zajednica mamio je uvijek i iznova osmijeh sreće na naša lica pa i pokoju suzu radosnicu.
U današnjem vremenu kada nam se ponekad čini da nema izlaska iz teških životnih situacija, sivila i beznađa, susresti se s dragim ljudima koji nas samo žele iskreno, prijateljski zagrliti, upitati nas kako smo, dati nam prijateljsku podršku i razumijevanje doista je neprocjenjivo. I srdačan pozdrav naših svećenika te njihova briga i ljubav za nas snažila nas je i dodatno ohrabrivala.
Naše hodočašće započeli smo Svetom misom, koju je predvodio pater Josip Sremić, SJ u zajedništvu s većim brojem svećenika. U svojoj propovijedi temeljenoj na evanđeoskom ulomku, pater Sremić pozvao nas je na promišljanje o tome kojem sinu smatramo da smo sličniji. Koliko je doista iskreno naše „Evo me, Gospodine!“ i koliko smo zaista spremni vršiti volju Očevu, usprkos svakodnevnim izazovima koje nam donosi bračni i obiteljski život.
Euharistijsko slavlje uz Hrvatsku zajednicu Bračnih susreta, slavio je i veći broj bračnih parova naše Zajednice koji su također prošli i Mali tečaj kršćanstva – Kursiljo, koji ove godine slavi 40 godina prisutnosti u Republici Hrvatskoj.
Nakon kratke stanke za ručak koji smo objedovali u radosnom zajedništvu, uputili smo se prema postajama Križnog puta.
Uspinjući se, imali smo prilike poslušati neke od situacija iz bračnoga života, kada su ljubav, vjera i povjerenje bili na velikoj kušnji. U iskrenom dijeljenju parova čuli smo neke trenutke iz njihova braka koji su zahtijevali upravo odgovor: „Evo me! Tu sam za tebe, bez obzira na sve!“, a u kojima smo se i sami mogli pronaći i poistovjetiti se.
Svaka nova postaja križnog puta podsjećala nas je na naše vlastite probleme, tegobne životne situacije u kojima se čini da je i naš brak svojevrsni križni put s postajama padova, međusobnog pružanja Veronikinog rupca, ponekad teških osjećaja u kojima se osjećamo kao da nas razapinju. No, našom odlukom ljubiti do kraja, mi prihvaćamo sve životne križeve koje nam bračni život donosi, osjećajući čak i spremnost preuzeti na sebe i dio križa našega bračnog partnera, želeći mu na taj način olakšati njegovo breme.
To, dakako nisu lake odluke, ali su neophodne. Jer, ako se podsjetimo Isusove ljubavi Ljubio je svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. (Iv 13, 1) nismo li i mi pozvani na takvu ljubav, osobito prema našem bračnom partneru, osobi kojoj smo se obećali u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti, dok nas smrt ne rastavi?
Spuštajući se lagano bistričkom kalvarijom, učvršćeni u našoj odluci ljubavi, još jednom smo si osvijestili važnost zajedničkog hodočašća Hrvatske zajednice Bračnih susreta u to staro hrvatsko svetište našoj Gospi, našoj Majci, zaštitnici hrvatske obitelji. Jer, družeći se i izmjenjujući iskustva s drugim parovima iz naših Zajednica, u prilici smo bolje se čuti i razumjeti, a samim time i prihvatiti.
Do idućeg susreta u Gospinom svetištu u Mariji Bistrici, od srca vas pozdravljamo!
