Ovdje smo zato jer upoznasmo ljubav Zajednice i Gospodina koji nas sve okuplja

Ljepota prirode bilogorskih brežuljaka i prekrasan ljetni dan bio je besplatni dar svima nama, članovima ZBS-a Bjelovar, okupljenima na našem zadnjem susretu prije ljetne stanke, u subotu 15. lipnja 2013. Na poziv obitelji Krajačević sastali smo se na njihovu imanju u Dobroviti.

Započeli smo jutarnjom sv. misom u crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Bjelovaru koju je predvodio pater Tonči Trstenjak s dva svećenika suslavitelja: don Ivanom Matijevićem  i domaćim gvardijanom fra Toniom.

Kada se u ljubavi susretnu sakrament braka i svetoga reda, sve dobiva novu dimenziju. Ovi svećenici prate našu Zajednicu od samih početaka i oni su jednostavno naši, a mi njihovi.

Kako bi se nahranilo cijelo naše biće u sve tri sastavnice (a ne samo tijelo), poslužio je kratki nagovor p. Tončija i poziv svima nama da se izrečemo, otvorimo, objavimo i podijelimo svoje osjećaje.

„Zašto sam danas ovdje? Što mi je značio Bračni susret?“ bila pitanja su za motivaciju.

Baš kao što je svaka osoba jedinstvena i neponovljiva, takvi bijahu i odgovori. Bračni susret je mnogima značio novi početak, otvorio nove vidike i poglede na sebe, partnera, brak; parovi su otkrili ljepotu života u braku, postali svjesni snage svoga sakramenta. Zajednica bračnih susreta u većini slučajeva se doživljava kao obitelj; tu smo doma; možemo biti ono što jesmo u određenom trenutku; možemo pokazati i svoje suze, ne samo radost.

Izgrađivati zajedništvo znači biti i fizički povezani, družiti se i stvarati toplije ozračje. Zajedništvo podrazumijeva i „tkanje i napor“. Važno je držati se zajedno, pomagati si, kako se nitko ne bi osjetio sam i zaboravljen.

Posebno dragocjena bila su nam svjedočenja nekih članova koje je život malo udaljio od zajednice, ali samo prividno. Oni osjećaju ZBS svojom, nose je u srcu i prate „iz prikrajka“ što se u njoj događa.

Možemo slobodno reći da naša Zajednica ima svoju snagu, iako nam se ponekad čini drugačije. Svoju sreću i zadovoljstvo nisu mogli niti htjeli sakriti naši voditelji Marčinkovići, jer se ostvario njihov san o okupljanju većeg broja parova i pojedinaca. Uz to, obogatilo nas je i prisustvo dječice i njihovih mladih mama.

„Ovdje smo zato jer upoznasmo ljubav Zajednice i Gospodina koji nas sve okuplja“, reče Darko.

„Dječice, ljubite se!“, podsjeća nas na Isusove riječi p. Tonči. Okupljamo se oko Ljubavi, nju treba živjeti, biti ljubav jedni drugima. Ništa nam ne smije biti važnije od gradnje odnosa. Mi smo najjači kao par, jer je u našem odnosu prisutan Isus. Snaga Bračnih susreta su upravo ovakva iskrena svjedočanstva konkretnog života.

Nakon ovoga, trebalo je nahraniti i tijelo. Pripremljena jela su nam išla u tek, jer smo se kroz njih hranili i ljubavlju onih koji su ga spremali, servirali, posluživali… Pravi praznik za nepce.

Ovaj susret u prirodnom ambijentu uistinu je za mnoge bio ozdraviteljski, a dječica lijek za slomljene duše. Svi smo više-manje ujutro došli umorni i opterećeni, da bi se tijekom druženja i razgovora taj umor topio, a naš teret smanjivao. Ozarena lica i topli osmjesi govorili su više od riječi.

Važno je samo odlučiti se, sve ostaviti i doći na poziv svoje Zajednice. Baš kao što smo puno puta čuli od našega don Ivana: „Dođi na susret Zajednice kako god se osjećao: neka ti to postane potreba, nešto bez čega ne možeš!“