Nas dvoje, slika ljubavi kojom nas je Krist ljubio

„Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati“ (Mt 16,18)

 

S koliko ljubavi Isus izgovara te riječi!

On ustanovljuje svoju Crkvu i time ona postaje božanska ustanova. No, u isto vrijeme ona je i zajednica ljudi, koji vjeruju u Krista kao svoga spasitelja.
          U nedjelju, 14. travnja 2013. godine ZBS Sisak zajedno da velečasnim Nikolom Majcenom, uputila se na svoj mjesečni susret u biskupijsko svetište Blažene Djevice Marije u Kloštar Ivanić.

          Prekrasno moslavačko mjesto, okupano suncem, jednako nas je srdačno dočekalo kao i parovi iz Kloštar Ivanića.

          Ljubav i topla dobrodošlica zrcalila se na njihovim ozarenim licima. U  zajedništvu sa svojim župnikom fra Tomislavom Božićekom, učinili su da smo se tamo osjećali više nego dobrodošli.

          Kao i svaki naš susret, tako i ovaj, započeli smo molitvom krunice Božanskog milosrđa, s nakanom daljnjeg rasta naše zajednice.

          Naši domaćini, Mladenka i Miro Vasilj, potom su razmijenili međusobno i sa zajednicom svoja dirljiva iskustva bračnog zajedništva.

          Nakon toga, velečasni Nikola Majcen proveo nas je kroz razmatranje teme našeg mjesečnog susreta „Mi kao Crkva!“, temeljeći je na poslanici Efežanima.

 

 21Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!22Žene svojim muževima kao Gospodinu! 23Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. 24Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!25Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju 26da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ 27te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. 28Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. 29Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. 30Doista, mi smo udovi njegova Tijela! 31Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. 32Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. 33Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.

 

          Promatrajući nas, kao par, po sklapanju sakramenta braka, postali smo mala Crkva i time svjedoci Božje ljubavi. Kao Njegovi svjedoci, pozvani smo biti povezani s Kristom te svjedočiti svoju „malu crkvu“, koja bi trebala imati iste karakteristike kao i „velika“ Crkva. Jedna, sveta, katolička i apostolska. Prožeta ljubavlju, povezanošću i odanošću.

Također, svojim uključivanjem u ZBS, koja je djelo Duha Svetoga, mi darujemo veliki dar Gospodinu i Njegovom pozivu za nas.

Kroz temu razmišljanja o činjenici da smo nas dvoje „mala crkva“ i gdje je naša međusobna ljubav, slika ljubavi kojom nas je Krist ljubio?, parovi su najprije međusobno, a kasnije kroz vrlo bogatu i plodonosnu raspravu razmatrali zadanu temu. Međusobno se nadopunjujući i obogaćujući vlastitim iskustvima.

Uslijedilo je neobavezno druženje, a susret je završio zajedničkom svetom misom u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.