Moja čežnja za vlastiti brak

U nedjelju 28.siječnja 2013., uoči Stepinčevih dana, predivan susret za nas bračne parove pripremili su vlč. Kruno i bračni par Jasenka i Danijel Lovrenčić. Tema susreta bila je: „Moja čežnja za vlastiti brak”, pod motom iz Lukinog evanđelja 11, 9- “Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!” Velečasni Kruno je na početku iznio uvodno predavanje gdje nam je posvjestio da za radost u braku moramo Boga moliti, ustrajno iskati, tražiti i kucati na nebeska vrata za svoj brak. Također ako želimo brak zadržati moramo držati zapovijedi i redovito se ispovijedati kako bismo mogli lice Božje prepoznati. Prvo trebamo tražiti da Bog kraljuje u našem životu, moramo biti pravedni jedno prema drugom, čeznuti za nebeskim vrijednostima. Ono što je svima bilo jako zanimljivo jest duhovna molitva jednog za drugo u braku, a to je poljubiti prsten supružnika. Kada sam zadnji puta to učinio, i jesam li ikada zapitali smo se svi. (Više o izlaganju vlč. Krunoslava pročitajte na kraju ovog izvještaja). Zatim su Jasenka i Danijel sa svima nama podijelili svoje iskustvo gdje su progovorili o svojoj čežnji za brak, o svojim planovima, o Božjem utjecaju na njihove planove i to sve kroz brojne primjere iz svakodnevnog života. Poslije smo se zadržali u izmjenjivanju iskustava, razgovoru i zajedništvu. Hvala Jasenki i Danijelu te vlč. Kruni na prekrasnoj, Duhom ispunjenoj večeri!

Kateheza:

Moto: «Ištite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!» (Lk 11,9)

Gospodin i Spasitelj naš želi da prispijemo k radostima nebeskoga kraljevstva i zato nas je poučio da ga za te radosti molimo te nam ih je obećao dati ako ga budemo molili. Rekao je: «Ištite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!» (Lk 11,9). Te riječi moramo razmotriti duboko i svim srcem jer svjedoče da se nebesko kraljevstvo ne daje lijenima i besposlenima, nego da će ono biti dano i otvoreno onima koji ištu, traže i kucaju. Stoga moramo molitvom iskati nebeska vrata, pravilnim ih životom tražiti i ustrajno na njih kucati. Nije dosta moliti samo riječima, nego i s velikom marljivošću tražiti na koji način treba živjeti da budemo dostojni postići ono što pitamo. Prema Njegovim riječima: «Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, gospodine!, nego onaj koji vrši volju Oca moga koji je na nebesima’» (Mt 7,21).

Potrebno je, dakle, braćo moja, tražiti ustrajno i moliti neprestano: «Padnimo nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori» (Ps 95,6). A da zaslužimo biti uslišani, pomnjivo promotrimo kako on hoće da živimo i što nam zapovijeda on koji nas je stvorio. Tražimo Gospodina i bit ćemo učvršćeni, neprestano tražimo njegovo lice. I kako bismo zaslužili naći ga i vidjeti, «očistimo se od svake ljage tijela i duha» (2 Kor 7,1) jer će se na dan uskrsnuća uzdići na nebo jedino oni s čistim tijelom i slavu će božanskoga veličanstva ugledati samo oni s čistim srcem.

Ako pak želimo znati što on hoće da pitamo, čujmo evanđeosku riječ: «Tražite stoga najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati» (Mt 6,33). Tražiti kraljevstvo Božje i njegovu pravednost znači čeznuti za darovima nebeske domovine i neprestano istraživati kojim se svetim djelima može do njih doći da ne bismo, zastranivši s pravoga puta, promašili cilj kojemu težimo. Ovo su dobra koja moramo nadasve tražiti od Boga, ovo je pravednost Božjega kraljevstva koju nam je prije svega iskati: vjera, nada i ljubav. Pisano je, naime: «Pravednik će od vjere živjeti» (Gal 3,11);  «tko se uzda u Gospodina, njega okružuje milost» (Ps 32,10); «punina zakona jest ljubav» (Rim 13,10); «sav je zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!» (Gal 5,1).

Stoga nas Gospodin ljubaznim obećanjem uvjerava: «Otac će s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu» (Lk 11,13) da tako pokaže kako oni koji su zli samo po sebi mogu postati dobri primajući milost Duha. On obećava da će Otac dati dobroga Duha onima koji ga traže jer vjera, nada i ljubav, kao i sva nebeska dobra što ih želimo dobiti, daju nam je jedino po milosti Duha Svetoga.

Kada prema svojoj sposobnosti, dragi moji, slijedimo njegova nadahnuća, molimo Boga Oca da nas milošću svojega Duha vodi putem prave vjere koja djeluje po ljubavi. A da zaslužimo postići željena dobra, nastojmo živjeti na način koji nije nedostojan takva Oca, nego neokaljana tijela i čiste duše čuvajmo otajstvo svojega preporođenja po kojemu smo na krštenju postali sinovi Božji. Ako budemo opsluživali Očeve zapovijedi, on će nam sigurno odvratiti baštinom vječnoga blagoslova koja nam je od početka pripravljena u Gospodinu našemu Isusu Kristu.

U Katoličkoj Crkvi brak ima posebno važno mjesto jer je on sakramenat. No, što to znači, u kom smislu je brak sakramenat, to baš svi i ne znaju.

Sveti Augustin označava sakramenat kao “djelotvoran znak jedne nevidljive stvarnosti”. Ta nevidljiva stvarnost za njega je bezuvjetna ljubav i vjernost Božja prema ljudima a djelotvorni znakovi su već prema tome o kojem se sakramentu radi, različiti.

Božja čežnja za vas je da budete par, da svojim jedinstvom, sebedarjem i zauzetošću izražavate snagu para. Živeći svoj brak po Božjem planu, zadovoljavate svoje temeljne ljudske potrebe: biti voljen, pripadati nekome, biti slobodan, biti uvažen. Živjeti bliski odnos i živjeti odgovorni odnos, jest ljubav u kojoj se svaki pojedini otvara drugom u sve što živite i doživljavate, a to Vam omogućava da budete jedno s drugim u bliskosti svoga života; to je ljubav u kojoj prestajete optuživati drugoga za sve što vam pođe naopako, i u kojoj jedno drugom pomažete da postane ono što jest.

I na kraju želim vam Mir i dobro s mislima sv. Augustina:

„Kasno sam Te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam Te uzljubio! A eto, Ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za Tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i zato gorim za Tvojim mirom.“

Krunoslav Pačalat, župnik