Kako je to veličanstvena svadba bila!

Hvala Gospodinu, brzo je prošlo mjesec dana od posjednjeg susreta ZBS-a Sisak, koji je bio u Kloštar Ivaniću, te su se članovi Zajednice ponovno okupili u svome „starom“ prostoru u Budaševu.

S veseljem smo pozdravljali jedni druge pri susretu, radujući se zajednički provedenom popodnevnu koje je bilo pred nama. Ni red sunca, pa red kiše, pa red sunca…. ništa nije moglo umanjiti radost zajedničkog druženja. A, ono je bilo itekako produktivno i plodonosno. Zasigurno i zbog činjenice da je jučerašnji susret održan baš na blagdan Duhova.

Nakon krunice Božanskog milosrđa, koju naša Zajednica obavezno moli na početku svakog susreta i čiji plodovi su itekako vidljivi njezinim stalnim rastom, susret je započeo temom: „Gospa u mom životu, odnosno braku“.

Velečasni Nikola uveo nas je u razmatranje te teme citatom iz Svetog pisma:

Ev.Iv.2.(1-10)

1Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. 3 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: “Vina nemaju.” 4 Kaže joj Isus: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!” 5 Nato će njegova mati poslužiteljima: “Što god vam rekne, učinite!” 6 A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 7 Kaže Isus poslužiteljima: “Napunite posude vodom!” I napune ih do vrha. 8 Tada im reče: “Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni odnesu. 9 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika 10 i kaže mu: “Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.”

 

 Kako je to veličanstvena svadba bila! Mi ne znamo imena mladenaca, njihovih roditelja, ali znamo da je na toj svadbi gost bio sam Isus Krist sa svojom majkom Marijom. Tim mladencima su gosti na svadbi bili Sin Božji i Bogorodica! Kolika je to milost!

No, nisu li njih dvoje bili gosti i na našim vjenčanjima? Nisu li njih dvoje svojom Ljubavlju uveličali i našu ljubav? Nije li sam Krist na čije smo ranjeno tijelo, na onom malom križu, stavili svoje ruke i jedno drugome obećali ljubav od sada do vječnosti, bio svjedokom naše odluke da pripadnemo jedno drugome? Pa zar nismo onda i mi primili tu milost kao i mladenci iz Kane Galilejske, s time da znamo imena mladenaca. To smo bili mi, svaki bračni par ponaosob!

Marijina intervencija na svadbi u Kani, po kojoj Isus čini svoje prvo čudo, iako još nespreman, dokazuje njenu vjeru u svoga Sina, ali i ljubav prema tim mladencima. Potrebu da im pomogne, da bude tu za njih, da moli svoga Sina za čuda koja su tim mladencima potrebna. I On ih čini, jer ne može odbiti njezinu zamolbu.

I mi smo pozvani moliti našu nebesku Majku, za njezin zagovor kod Gospodina. Jer riječima Ženo! Evo ti sina! Zatim reče učeniku: Evo ti majke! (Iv 19,25-27), Gospodin nam je darovao svoju Majku za našu Majku, a majčina je ljubav i briga  za svu svoju djecu neizmjerna. 

Međusobnim dijeljenjem svog iskustva prisustva Gospe u njihovom životu i braku, sa Zajednicom je podijelio bračni par Kristina i Mario Jerkovac.

Njihova duboka promišljanja i iskustva doživljena po Gospinim zagovorima, po njezinoj intervenciji i ljubavi koju je utkala u njihov brak, njihovu obitelj, dirnula su cijelu Zajednicu i ponukala nas da i sami počnemo promišljati i prepoznavati Majčinu intervenciju u našim životima, brakovima, obiteljima.

Tvrdnje: „Gospa je kraljica naše obitelji!“, „Gospa je kraljica krunice!“, „Gospa je Majka milosti!“, „Gospa je kraljica mira!“, duboko su se usjekle u naša srca i pronašle odjeka i kod nas. Da, Gospa je sve to! Pa i više!

Donoseći i djeleći sa nama, prelijepu molitvu Sv. Leopolda Mandića:

Imamo u nebu srce Majke. Djevice Marijo, majko naša, koja si podno križa prepatila koliko je najviše moguće ljudskom stvorenju, Ti razumiješ naše boli i zato nas utješi.

Na najljepši mogući način, ukazali su nam na put prema Gospi i Njezinom srcu. Punom majčinske brige i nježnosti za nas. A to je put ljubavi i povjerenja.

No, nikako ne smijemo zaboraviti postaviti pitanje i sebi: Da li mi činimo što Gospa traži od nas: Što god vam rekne učinite? Koliko mi dajemo našemu Gospodinu?

I na kraju, kroz bogatu i iskrenu raspravu i promišljanje o činjenici da je tvoj odnos prema bližnjemu zapravo ključ koji ti otvara vrata neba, završio je još jedan susret naše Zajednice.

Naravno, još se nismo željeli rastati, te smo susret malo produžili i neobaveznim druženjem kroz smijeh i razgovor, kao što iskreni i bliski prijatelji i čine.