Gospodin nas je stvorio za puno više

bty

bty

Dragi prijatelji, poticaj da podijelimo svoje iskustvo Originalnog Bračnog susreta (Ludbreg, 16. – 18. 3. 2018.) osjetili smo dva tjedna nakon samog Susreta, na Veliku subotu.

Osjećaji koje smo na Susretu međusobno podijelili, stvari koje smo saznali jedno o drugome i drugi parovi iz Zajednice koji su bili tu za nas – sve nas je to preplavilo i tu je radost zaista teško opisati.

Ali tek smo u ova dva tjedna u stvarnom životu shvatili što je sve Susret promijenio u našem odnosu. Više i kvalitetnije komuniciramo, nježniji smo jedno prema drugome, želimo usrećiti jedno drugo. No najvažnija promjena je ta što nismo više JA i TI nego MI. Trudimo se čak i o sitnicama odlučivati zajedno.

Pričajući s prijateljima shvatili smo da svi nekako upadnemo u rutinu zbog svakodnevnih obaveza, posla i sl., da ljubav nije upitna te da su naši odnosi „dobri“. Ali oni mogu biti puno više! Gospodin nas je stvorio za puno više!

Na našem se vjenčanju čitala Poslanica Efežanima (Ef 5,25-32): Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je u kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova Tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.

Prije sedam godina taj nam se tekst činio lijepim, a danas ga u potpunosti shvaćamo. Tako živeći znamo da onog dana kad će jedno od nas preseliti u Vječnost, bilo to u bližoj ili daljnjoj budućnosti, nećemo žaliti ni za čim.

I konačno nam je jasna ta iskrena radost drugih parova iz Zajednice zbog nas odnosno zbog nekog drugog. Oni su to isto doživjeli i žele da se svi tako osjećaju. U današnjem sebičnom svijetu to je izuzetno rijetko i veseli nas što ćemo postati dio nečeg tako lijepog.

Ana i Goran Šestak