Činilo se da nas više ništa ne može iznenaditi, ali…

31.01.2013.

Kada nekoga volite 28 godina godina, koliko se moj muž i ja volimo, i za to vrijeme doživite mnoge lijepe, ali i ružne stvari i događaje koje zajednički život donosi, pomislite da ste sve doživjeli. Vremenom postanete dio jedno drugoga i teško vam je pojmiti gdje počinje: „moj, a gdje njegov život“.

Činilo se da nas više ništa ne može iznenaditi i da već sve jedno o drugome znamo. „Volim te i tvoj/tvoja sam!“ Što više možemo i trebamo? Čemu inkomodacija i traženje „kruha nad pogačom?“

No, nije bilo baš tako. A, to nam je naš Bračni susret i pokazao. Ponovno smo upoznavali jedno drugo, našu ljubav i potrebu da što više vremena provedemo zajedno. Podsjetili smo se sreće vođenja dugih razgovora u kojima smo oboje imali toliko toga reći i toliko toga čuti.

Zahvaljujući vrijednom i nadasve iskrenom angažmanu parova i svećenika i njihovoj velikoj predanosti i ljubavi, iznova smo se upoznali, presretni odabirom osobe s  kojom želimo provesti cijeli život. Pri tom zahvaljujući Bogu na njegovoj neizmjernoj milosti da nas je baš takve kakvi jesmo darovao jedno drugome.

Ipak, na našem „bračnom vikendu“  tek su nam se odškrinula vrata i mislimo da je i dalje potrebno raditi i ponirati u dubinu naših osjećaja i odnosa te uz Božji blagoslov rasti, kako u bračnom, tako i u našem vjerničkom životu. Takvoj našoj odluci doprinijela je i  ZBS Sisak od koje smo doživjeli   veliku radost i ljubav, kao i poziv da im se pridružimo.

Jedva čekamo naš prvi odlazak na susret u Zajednicu Sisak i susret s  tim dragim ljudima i velečasnim Nikolom.

Puno vas vole i pozdravljaju vaši Robert i Ljiljana Dolenec!