Bračni parovi na duhovnim vježbama u Opatiji

U petak, 21. veljače 2014 u popodnevnim satima 18 bračnih parova krenulo je u avanturu zvanu Duhovne vježbe u Opatiji.

U današnje vrijeme kada je Opatija za mnoge daleka i nedostižna destinacija ili pak asocijacija za lagano opuštanje po raznim restoranima i wellness centrima, ova grupa  Opatiju je željela osjetiti kroz drugačije iskustvo. Iscrpljeni od napornog radnog tjedna, pritisnuti mislima o svakodnevnim brigama i surovoj egzistenciji sjedamo u autobus i s veseljem krećemo na put. No, brige su još uvijek tu prisutne. Mobiteli stalno zvone. Djeca, ukućani i ostala zabrinuta rodbina i prijatelji provjeravaju sve do posljednjeg detalja. Jesmo li krenuli? Kakav je autobus? Što smo skuhano ostavili i jesmo li se zaista odlučili ići ovaj vikend kad baš i nije najavljeno dobro vrijeme za šetnje rivom. Imamo li kišobrane? Uvodna i meditativna krunica pod vodstom vlč. Krune pomalo gasi mobitele, brige pakira i slaže u kutije te ih lijepi kako nas ne bi previše ometale i zaokupljale. U Opatiju smo stigli u večernjim satima, smjestili se u Isusovački samostan – dom koji odiše tišinom, mirnoćom i duhovnošću.

Već u petak navečer atmosfera među ljudima bila je napeta. Što možemo očekivati od ovih Duhovnih vježbi i zašto smo uopće ovdje? Upravo je takva pitanja postavljao i naš duhovni vođa. Znao je vlč Kruno kako će krenuti polagano s razmatranjima u petak, znao je točno što će nas pitati i kakva pitanja postaviti. Zna on što nas muči i gdje smo slabi. Naslov ovih duhovnih vježbi je bio: “Božja riječ – izvor žive vode”, a tema: “Vjera i vjernik danas u odnosu na vjernika u Bibliji”. I tako smo lagano krenuli trenirati u duhu Duhovnih vježbi. Počeli smo stvarati osobni prostor u koji ćemo smještati i pohranjivati ovo blago koje nam se nudi. Počeli smo čistiti osobni prostor od svih sadržaja koji ne spadaju na duhovne vježbe i tako se prepuštali sigurnoj ruci vlč Krune da nas vodi u to svečano raspoloženje kada nam je jedini zadatak i cilj tražiti i pronaći Gospodina koji nas je ovdje pozvao.

Tako smo u petak navečer zajedno s Isusovim učenicima na putu u Emaus susreli Isusa i zajedno se s njima vratili na mjesta naših najvećih životnih razočarenja i padova, baš kao što su se i učenici vratili u Jeruzalem. Bila je to noć u kojoj smo se susretali sami sa sobom, s onim najudaljenijim i mračnim prostorima u našim dušama. Vraćali smo se svatko u svoj Jeruzalem. A onda otkrivali da je taj Jeruzalem zapravo mjesto naše i Isusove pobjede. Mjesto Otkupljenja. Subotnje jutro osvanulo je tmurno i kišovito, no naša su srca nakon noćnog rada, promišljanja i spoznanja da smo otkupljeni bila zapaljena. U tišini jutra i u molitvi osluškivali smo i prepuštali se novim trenucima. Razmatranje, molitva, razmišljanje, meditacija. Redali smo raspoloženja, saznanja, istine. Doživljavali smo padove i razočarenja, proživljavali smo neslućenu radost i pouzdanje u Boga cijelim svojim bićem.

Nakon dva prijepodnevna razmatranja zajedno smo proslavili Euharistiju i ručali u veselom i opuštenom raspoloženju. Isto nas je raspoloženje pratilo i u popodnevnoj šetnji Opatijom bajnom. Subotnji večernji sati donijeli su nam nova otkrića i radost postojanja koja se otegnula duboko u noć. Noćni rad navodio nas je na otklanjanje raznih životnih strahova koji nas neumorno prate. A što je zapravo strah? Strah je ono negativno što nam stoji nasuprot vjeri. Ne nevjera, nego strah.

Strah je taj zbog čega nemamo pouzdanja, zbog čega strepimo nad svakim ovozemaljskim događajem, zbog čega se skrivamo i navlačimo maske da nas drugi ne otkriju i ne vide pravu istinu o nama. Cijelu noć naš duhovnik Kruno ispovijedao je i razgovarao s ljudima, a mi smo se obnovljeni, riješeni strahova i navučenih maski vraćali na počinak. I to nismo bili više mi, već Krist nastanjen u nama. U nedjelju su se budili novi ljudi. Ljudi s konkretnim ciljevima i planovima za sutrašnjicu. Isus nas želi osposobiti za novi život, život izvan Duhovnih vježbi, život u stvarnom svijetu, među našim bližnjima koji nisu iskusili moć Duhovnih vježbi i koji još uvijek nose strahove i maske. Dan Gospodnji obilovao je svjedočanstvima prisutnih, onih koji su rekli NE svemu što odvlači od pravog Puta i Istine, a spremno su izrekli DA za Krista. Nedjelja je bila vrhunac obnove.

Sveta misa u zajedništvu duhovnih prijatelja u Kristu na kojoj su parovi izmjenjivali bračne zavjete obilovala je Božjim blagoslovom koji je zapalio naša srca. Tako obraćeni možemo se vratiti u svakodnevicu. Nakon ručka lagano smo se oprostili s domaćinima i Opatijom bajnom.

Krenuli smo put Trsata da zahvalimo našoj Majčici na njenom Sinu koji nas je bodrio kroz cijele Duhovne vježbe. U večernjim satima od sunčanog Primorja, kroz snježni Gorski kotar stižemo do kišovite Koprivnice. Vratili su se NOVI LJUDI. Želimo izgarati za Krista.