Bračni parovi na duhovnim vježbama u Opatiji

Od 15. do 17. veljače 2013. održane su duhovne vježbe za 20-tak bračnih parova, koji su tako započeli svoje korizmeno vrijeme u Isusovačkom domu u Opatiji. Nakon napornog tjedna prepunog obaveza u petak popodne krenuli smo put Opatije iscrpljeni svakodnevnim brigama i u traženju nečeg višeg za nas same, za naše brakove.

Sa Marijom smo započeli svoj put u predivnoj duhovno – meditativnoj krunici kroz koju nas je vodio naš župnik vlč. Kruno, kao i same duhovne vježbe. Tu smo stavili svoje nakane, svoje potrebe, sami sebe i svoj brak i puni pouzdanja ušli u tišinu svoje duše tražeći Boga u njoj. Nakon dolaska u Opatiju smjestili smo se u svoje sobe, kratko se odmorili i tada je uslijedilo uvodno predavanje i upoznavanje sa duhovnim vježbama, što su to duhovne vježbe, koji im je cilj, što je u mom srcu, koje su moje čežnje, kako ući u duhovne vježbe itd. Tema duhovnih vježbi bila je:”Ja sam put, istina i život”, a moto: „Biti čovjek po uzoru na čovjeka Isusa Krista“. Ušli smo u tišinu, tišinu svog srca i duše gdje smo jedino mogli čuti što nam Bog govori. Dan je završio molitvom Časoslova i osobnim razmatranjem uvodnog predavanja.

Već u subotu rano smo ustali jer nas je čekao ispunjen dan. U subotu smo prošli kroz 3 razmatranja. U prvom smo razmatrali na pitanja tko sam ja, koji su moji talenti, jesam li se do sada kao čovjek ostvario, što znači biti čovjek i što znači biti vjernik. Jedna od najjačih spoznaja bila nam je da je vjera imunitet koji nas štiti od svake negativnosti, te vjerovati znači čitavog sebe uključiti u ostvarivanje vizija i projekata koje imamo u budućnosti sa sobom i sakramentima koje smo primili, pa tako i našega sakramenta ženidbe. U drugom razmatranju razmišljali smo o tome da smo mi vječni, da trebamo biti vječno oslonjeni na egzistenciju koja ne može propasti te da treba početi nesebično živjeti svoje zvanje, a naše prvotno zvanje jest biti vjernik. Tu smo i razradili temu: Ja sam put, istina i život – od Boga sam izišao, na Bogu stojim i k Bogu idem. Na zemlji smo da svaki dan nešto stvaramo za svoju vječnost. Ja MOGU jer je Bog moj Otac i Stvoritelj, ja HOĆU jer vjerujem da s Bogom sve može ići.

Ono što nas je sve duboko dirnulo jest spoznaja da zlo ne postoji, da je ono samo manjak dobra, a da je najteža čovjekova bolest nevjera tj. strah. Bog za sve nas ima vrhunske planove i vizije, i oni se ostvaruju kad počnemo u njih vjerovati. U 3. razmatranju bili smo u školi svog Učitelja Isusa Krista, koji nam uz znanje daje i mudrost, a to je sposobnost da na pozitivan način ostvariš ono što znaš, ona nas osposobljava da budemo moralni, kritični, da koristimo znanje samo na dobro sebe i drugih, mudrost se živi, svjedoči. Kao što smo dan započeli molitvom tako smo ga i završili s time da smo imali i okrugli stol navečer gdje smo mogli postavljati pitanja koja su nas zanimala. Naravno da nije nedostajalo vremena ni za odmor, druženje a popodne smo mogli uživati u šetnji Opatijskom rivom, šumu mora i zajedništvu. Noć je bila vrijeme za razgovor i ispovijed tako da je naš Kruno imao pune ruke posla.

U nedjelju su još uslijedila 2 razmatranja, u prvom smo razmišljali imamo li mi sebe, a u drugom imamo li ideale te kako nastaviti DV i kod kuće. Svečani završetak DV-i bio je na sv. misi u podne, gdje smo zahvalili na svim primljenim milostima, na vremenu posvećenom Bogu i sebi, te svojem bračnom drugu. Također smo svečano obnovili zavjete sa vjenčanja što je za sve nas opet bio poseban doživljaj i privilegija, a naši Katica i Jurica Jambrušić na toj su misi svečano proslavili svojih 30. godina bračnog zajedništva.

Uslijedio je ručak, druženje, zahvala domaćinima, pakiranje i polazak kući. Na putu kući morali smo stati kod naše Marije u trsatskom svetištu, jer smo joj željeli zahvaliti što je bdjela nad nama i našim DV-a. I što reći na kraju? U petak smo otišli umorni, iscrpljeni, puni briga, opterećeni, a vratili se lagani kao lahor, poletni, radosni, puni nade i pouzdanja da sve možemo u Onome koji nas jača. To dokazuju i brojna svjedočanstva prisutnih parova da im je baš to trebalo, da su dobili odgovore na brojna svoja pitanja, da sada vjeruju u sebe, imaju povjerenja u Boga i spremni su krenuti ostvarivati svoje vizije. Sljedeće godine tražit će se sigurno mjesto više za ovakav predivan događaj u Opatiji. Hvala ti Bože što si nas sve vratio na pravi, svoj put! Hvala velečasnom na izdvojenom vremenu, žrtvi, odricanju i ljubavi koju je imao za svaki par, a svima vama dragi parovi hvala što ste imali hrabrosti poći u ovu avanturu i tražiti više ideale za sebe i svoj brak.